Sedentarni način života, fizička aktivnost i kardiovaskularno zdravlje

Getty images: Vadym Petrochenko

Dr Vera Musić, spec. opšte medicine - Dom zdravlja Palilula, Beograd

Kardiovaskularno zdravlje je usko povezano sa zdravim načinom života i fizičkom aktivnošću, ali takođe i faktorima rizika koji mogu da dovedu do nastanka kardiovaskularnih bolesti. 

Postoje faktori rizika na koje ne možemo da utičemo, kao što su uzrast, pol, nasleđe, i oni na koje možemo da delujemo, a to su povišen krvni pritisak, pušenje, gojaznost, neadekvatna ishrana, povišen holesterol.

Sedentarni način života i manjak fizičke aktivnosti, kao na primer sedeti ispred televizora,dovode do nagomilavanja masnih naslaga i povećanja telesne težine, tj. gojaznosti. 

Gojazne osobe su podložnije povišenom riziku od dobijanja kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, dijabetesa itd. 

Kardiovaskularne bolesti predstavljaju glavni uzrok smrti u većini zemalja.

Preventivne mere koje možemo već odmah započeti su prekid upotrebe duvana, smanjenje unosa soli u ishrani, konzumiranje voća i povrća, redovna fizička aktivnost i izbegavanje štetne upotrebe alkohola.

Pored toga, pravovremeno lečenje dijabetesa, hipertenzije i visokih masnoća u krvi neophodno je kako bi se smanjio kardiovaskularni rizik i sprečili srčani i moždani udar.

Adekvatno lečenje, redovna, umerena i pravilna ishrana i fizička aktivnost neophodne su mere koje moramo preduzeti da bismo znatno smanjili rizik od nastanka ovih oboljenja.

Na kraju, može se zaključiti kako se danas smatra da nikad nije kasno započeti s prevencijom kardiovaskularnih bolesti i da nema gornje granice kod koje se ne bi mogla uvesti redovna fizička aktivnost ili započeti terapija davanjem lekova kao što su statini (za sniženje holesterola) i antihipertenzivi (za smanjenje krvnog pritiska).


Reference:

  1. Pocket_CVD_Prevention_ESC_2016-v11.indd 6
  2. Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr Andrija Štampar“, 2015.
  3. Nacionalni vodič za lekare u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, Gojaznost, Republička stručna komisija za izradu i implementaciju vodiča u kliničkoj praksi, Ministarstvo zdravlja Republike Srbije 2004.

Podeli ovu stranicu: