Kako se postavlja dijagnoza vrtoglavice

Kako se postavlja dijagnoza vrtoglavice

 

Vrtoglavica je vrlo neprijatan i često uznemiravajući simptom, a pacijent sa vrtoglavicom obično I ne zna kom lekaru da se obrati. Vrtoglavice mogu varirati od vrlo jakih, kada pacijent ne može samostalno ni da stoji, pa do diskretnih u vidu osećaja mutnoće i ljuljluškanja u glavi, a koje ukoliko su konstantno prisutne značajno remete kvalitet života. Brojni su poremećaji sistema za ravnotežu koji se mogu manifestovati ovim širokim diapazonom neprijatnog osećaja u glavi, a koji nazivano istim imenom - vrtoglavice. Iz tog razloga često nije lako brzo doći do dijagnoze.

Neurotologija, oblast medicine koja proučava ravnotežu i njene poremećaje, poslednjih godina se značajno razvila i napravila veliki pomak u dijagnostici. Ovaj napredak je omogućio bolji uvid u funkcionisanje centra za ravnotežu, otkrivene su bolesti za koje se ranije nije znalo, a dijagnostički testovi su kraći i komforniji za pacijenta. Stručnjaci koji se bave ovom oblašću konstantno se usavršavaju kroz uskostručne seminare kako bi bili u koraku sa novim saznanjima, a moderne tehnologije omogućavaju brzu razmenu podataka među centrima koji se bave ispitivanjem ravnoteže u Evropi i svetu.

Prvi korak u postavljanju dijagnoze je opis vrtoglavice. Često je ovo težak zadatak koji lekar postavlja pacijentu, jer je nekad vrlo teško opisati kakav je to osećaj u glavi. Vrtoglavice mogu varirati od osećaja okretanja, ljuljanja, tonjenja, propadanja pa do osećaja nestabilnosti, iluzije kretanja, pogrešne percepcije sopstvenih pokreta, pa i čudnog osećaja u odnosu na sopstveno telo i položaj u prostoru. Kod nekih pacijenata vrtoglavice su često prisutne, pa čak i konstantno, dok se kod drugih manifestuju sporadičnim napadima. Kod nekih poremećaja centra za ravnotežu, pokreti i promene položaja mogu biti okidač vrtoglavice, dok se kod drugih javljaju spontano ili u nekim odredjenim situacijama. Takođe napadi vrtoglavice mogu biti vezani za ishranu, za promenu atmosferskog pritiska, izloženost jakom zvuku, a bitne su i okolnosti kao što je infekcija, povreda glave, uzimanje drugih lekova, ali i hronične bolesti. Čulo za ravnotežu i čulo za sluh se nalaze u istom organu (uvu), te je kod nekih oboljenja vrtoglavica udružena sa slabljenjem sluha i zujanjem u uvu. U sklopu neuroloških oboljenja, pacijent sa vrtoglavicom obično prijavljuje i druge simptome kao što su glavobolje, nestabilnost, problemi sa vidom, trnjenja, neosetljivosti, zaboravnost, problemi sa mokrenjem. . . 

Pregled pacijenta sa vrtoglavicom nije težak ni za lekara, a ni za pacijenta. Ovaj pregled se naziva neurotološki i nije kombinacija ORL pregleda i neurološkog. Posmatrajući pacijentove oči i njihove pokrete, kao i pokrete oka u odnosu na pokrete glave mogu se dobiti značajne informacije o tome da li je prisutno oštećenje ravnoteže i na kom nivou, perifernom ili centralnom. Izvođenjem položajnih testova, kao što je spuštanje pacijenta u ležeći položaj može se postaviti dijagnoza najčešćeg uzroka vrtoglavica - bezazlenih prolaznih položajnih vrtoglavica ili skraćeno BPPV. Ovo su vrtoglavice koje se upravo i javljaju pri pokretima kao što je saginjanje, podizanje glave ili leganje, ustajanje, okretanje ili kakve slične promene položaja tela i glave. 

Postoji više testova koji snimaju funkciju centra za ravnotežu. U svakom uvu se nalaze po tri senzora za pokrete glave, po jedan za svaku ravan prostora. Osim toga postoje još dva senzora koja beleže naše linearno kretanje i silu gravitacije što nam omogućava orjentaciju u odnosu na Zemlju u svakom trenutku. Danas se pouzdano može izmeriti funkcija svakog senzora pojedinačno.

Merenje sluha je sastavni deo pregleda ravnoteže jer su ova dva čula u bliskoj vezi, tj nalaze se u istom organu zvanom unutrašnje uvo. Osim kompleksne funkcije uva u okviru ispitivanja pacijenta sa vrtoglavicom snima se i funkcija nervnih puteva u glavi bitnih za stabilnost, orjentaciju u prostoru i naše nesmetano kretanje. Mali mozak je glavni integrator ili kako bi se danas moglo moderno reći glavni procesor zadužen da integriše sve informacije I omogući stabilnu sliku i nesmetano kretanje čak i u najzahtevnijim situacijama.

Sva ova mnogobrojna ispitivanja nam omogućavaju uvid u funkciju uva i nervnih puteva bitnih za stabilnost i ravnotežu, ali ponekada nam to nije dovoljno, te se dijagnostika dopunjuje I nekim snimanjima kao što je skener uva ili magnetna rezonanca glave. Pacijent sa vrtoglavicom često je zabrinut i obično u strahu od moždanog udara ili kakvog tumora u glavi. Međutim na svu sreću ovo su u praksi dosta ređi uzroci vrtoglavica. Ono što snimanjem glave često nalazimo je bezazlena urođena cista ili anatomska varijacija krvnog suda koji nezgodno pritišće nerv za sluh i ravnotežu. Snimanjem  uva možemo otkriti pukotinu u kosti u kojoj je uvo smešteno ili prošireno ušće jugularne vene koje je u nezgodnom kontaktu sa strukturama uva.

Testovi kojima merimo funkciju ravnoteže su nam dosta značajniji, na osnovu njih često možemo već postaviti dijagnozu ili bar locirati problem, a navedena snimanja nam obično služe da se dijagnoza potvrdi. Kod sumnje na oboljenje ravnoteže u okviru autoimunih ili infektivnih procesa rade se i laboratorijska merenja određenih parametara u krvi ili likvoru.

Neurotologija danas okuplja stručnjake iz oblasti otorinolaringologije i neurologije najviše, a ukoliko u narednim godinama bude beležila dalji rast i razvoj, verovatno će se izdvojiti i kao posebna grana medicine.

 

Dr Dušan Pavlović

spec. otorinolaringologije, subspec. audiologije