Diabetes Mellitus je hronična bolest današnjice koja zahteva kontinuiranu medicinsku negu i adekvatne edukacije pacijanata kako u terapijama tako i u prevenciji komplikacija koje mogu nastati.

Dijagnoza dijabetesa i predijabetnog stanja mogu uticati na svest pacijenta u smeru promene životnog stila, uključujući neophodnu fizičku aktivnost. Lekari, zdravstveni radnici, profesionalni treneri, treba da ohrabre i daju detaljne savete o značaju fizičke aktivnosti.

Analize navode da redovan trening ublažava loše metaboličke parametere kod dijabetičnih ili predijabetičnnih pacijenata, a da fizička neaktivnost kao sedentarni životni stil udvostručava incidencu i pogoršava kliničku sliku DM tip 2.

Diabetes utiče na fiziološke i morfolške osobine mišića i kostiju, što daje za posledicu osteoporozu i loš kvalitet kostiju. Trening sa otporom poboljšava insulinsku senzitivnost, vrednosti HbA1c, lipidni profil, krvni pritisak, izgradnju kostiju, fizičku spremnost i snagu - popravlja ukupni kvalitet života.

The American College of Sports Medicine (ACSM) aerobne vežbe definiše kao bilo koju vrstu vežbi koje se ponavljaju ritmično i angažuje veće grupe mišića. Biciklizam, ples, plivanje, džogiranje i brza šetnja uključuju aerobni metabolizam. Aktivirani mišići koriste aerobni metabolizam za dobijanje adenozin trifosfata (ATP) od amino kiselina, masti, i karbohidrata. Težinski trening sa otporom se definiše kao intenzivna fizička aktivnost kratkog vremenskog trajanja a koja koristi energiju iz samih mišića bez dodatnog kiseonika kao energetskog izvora. Bez kiseonika, ATP se dobija anerobnom glikolizom.

Istraživanja su pokazala da naročito kod odraslih i starijih od 40 godina, trening sa opterećenjem ne daje samo dobre rezultate u regulaciji telesne težine i smanjenja insulinske rezistencije, nego i povećanje snage, mase i izdržljivosti. Težinski treninzi podrazumevaju dizanje tegova i drugih vežbi koje izazivaju kontrakciju mišića protiv spoljašljeg otpora. Kod gojaznih adolescentata, u cilju smanjenja telesne težine, insulinske rezistencije, kao inflamatonih markera pokazali su se bolji rezultati u kombinovanim aerobnim i težinskim treninzima.

Osim efekta treninga bilo aerobnog ili sa otporom na incidencu DM2 i regulisanje nivoa glukoze u krvi, povoljan uticaj ima i na smanjenje incidence i mortalita od kardiovaskularnih bolesti nastalih kao posledica DM2.Slični benefiti nisu potvrđeni kod pacijenata sa DM tip1.

U skorašnjoj meta analizi se pokazalo da strukturisan tening određenih vežbi smanjuje glikozilisani hemoglobin (HbA1c) za 0.67% kod pacijenata sa DMT2. Strukturni program vežbi kontrolisan od strane stručnih lica je veoma bitan , kao i trajanje treninga. Treninzi duži od 150 minuta nedeljno su dali rezultate smanjenja HbA1c od 0,36%.

Fizička aktivnost jačeg intenziteta se ne propisuje DM pacijentima sa proliferativnim retinoptijama ili retinalnim hemoragijama. Usled prekomerne težine ili kod DM pacijenata sa neuropatskim komplikacijama savetuje se izbegavanje dugotrajnog trčanja, skijanja....itd da ne bi došlo do posledice fraktura malih kostiju stopala i povreda zglobova kolena ili stopala, kao i ulkusnih rana stopala. Za pacijente koji pored DM imaju i kardiovaskularne ili bubrežne bolesti, trening bi trebao počinjati slabijim intenzitetom i lagano povećavati.

Kod pacijenata obolelih od DMT2 i koji koriste kao terapiju insulin a naročito kod DM1 pacijenata , preporučuje se empirijska kontrola nivoa šećera u krvi pre u toku i posle treninga.  Fizička aktivnost bi se trebala izbegavati u slučaju ketoze ili povišenog nalaza šećera u krvi većeg od 13,9 mmol/l.

Dr Dafina Petrov, Dom Zdravlja Pirot

LITERATURA:

  1. SCHNEIDER KL, ANDREWS C, HOVEY KM, et al. Change in physical activity after a diabetes diagnosis: opportunity for intervention. Medicine and science in sports and exercise. 2014;46(1):84-91. doi:10.1249/MSS.0b013e3182a33010.
  2. Cloostermans L, Wendel-Vos W, Doornbos G, et al. Independent and combined effects of physical activity and body mass index on the development of Type 2 Diabetes – a meta-analysis of 9 prospective cohort studies. The International Journal of Behavioral Nutrition and Physical Activity. 2015;12:147. doi:10.1186/s12966-015-0304-3.
  3. Wood RJ, O'Neill EC Resistance training in type II diabetes mellitus: Impact on areas of metabolic dysfunction in skeletal muscle and potential impact on bone. J Nutr Metab 2012;2012:268197
  4. Westcott WL. Resistance training is medicine: effects of strength training on health. Curr Sports Med Rep 2012;11:209–216
  5. Wahid A, Manek N, Nichols M, Kelly P, Foster C, Webster P, Kaur A. et al. Quantifying the Association Between Physical Activity and Cardiovascular Disease and Diabetes: A Systematic Review and Meta-Analysis. J Am Heart Assoc. 2016;5(9):e002495. doi: 10.1161/JAHA.115.002495.
  6. American College of Sports Medicine. ACSM’s guidelines for exercise testing and prescription. USA: Lippincott Williams & Wilkins; 2013.
  7. Lacroix A, Hortobagyi T, Beurskens R, Granacher U. Effects of supervised vs. unsupervised training programs on balance and muscle strength in older adults: a systematic review and meta-analysis. Sports Med. 2017;47(11):2341–2361. doi: 10.1007/s40279-017-0747-6.
  8. Damaso AR, da Silveira Campos RM, Caranti DA, de Piano A, Fisberg M, Foschini D, de Lima Sanches P. et al. Aerobic plus resistance training was more effective in improving the visceral adiposity, metabolic profile and inflammatory markers than aerobic training in obese adolescents. J Sports Sci. 2014;32(15):1435–1445. doi: 10.1080/02640414.2014.900692.
  9. Kodama S, Saito K, Tanaka S, Maki M, Yachi Y, Asumi M, Sugawara A. et al. Cardiorespiratory fitness as a quantitative predictor of all-cause mortality and cardiovascular events in healthy men and women: a meta-analysis. JAMA. 2009;301(19):2024–2035. doi: 10.1001/jama.2009.681
  10. Kennedy A, Nirantharakumar K, Chimen M, et al.Does exercise improve glycaemic control in type 1 diabetes?A systematic review and meta-analysis. PLoS One 2013;8:e58861.
  11. Lacroix A, Hortobagyi T, Beurskens R, Granacher U. Effects of supervised vs. unsupervised training programs on balance and muscle strength in older adults: a systematic review and meta-analysis. Sports Med. 2017;47(11):2341–2361. doi: 10.1007/s40279-017-0747-6.
  12. Colberg SR, Sigal RJ, Fernhall B, et al. Exercise and type 2 diabetes: the American College of Sports Medicine and the American Diabetes Association: joint position statement. Diabetes Care 2010; 33:e147.
  13. Soo K, Furler SM, Samaras K, et al. Glycemic responses to exercise in IDDM after simple and complex carbohydrate supplementation. Diabetes Care 1996; 19:575