Virusna pneumonija (upala pluća)

Definicija

Virusne pneumonije spadaju u grupu atipičnih pneumonija koje se karakterišu specifičnostima u kliničkoj i radiološkoj slici. Često postoji diskrepanca izmedju oskudnog fizikalnog nalaza na plućima (pregled stetoskopom) i obimnog nalaza na rentgenu pluća.

Postoje brojni serološki tipovi virusa koji dovode do razvoja pneumonija od kojih su najčešći: virus influence (gripa) A,B,C i parainfluence 1,2,3; respiratorni sincicijalni virus (RSV) i citomegalovirus (CMV).

Epidemiologija

Putevi širenja virusa su različiti: kapljice koje oboleli izbacuju putem kašlja, kijanja i govora i kontaktom sa inficiranim predmetima. Unose se udahom i preko sluzokože nosa i očnih kapaka.

U odredjenim vremenskim intervalima javljaju se epidemije virusnih pneumonija, pre svega zimi i rano s proleća, u vreme epidemije gripa.

Virusnim pneumonijama su posebno podložne osobe starije životne dobi; trudnice, poRodilje, mala deca i pacijenti sa hroničnim bolesti, kao i oni bolesnici koji su pod imunosupresivnim lekovima.

Virusne pneumonije se često komplikuju bakterijskim. Smatra se da je 15-20% svih pneumonija koje nastaju u životnom okruženju uzrokovano ili komplikovano virusima.

Klinička slika

Klinička slika virusnih pneumonija veoma varira, zavisno od životne dobi, samog virusnog uzročnika, kao i prethodnog stanja zdravlja obolelog. Moguće je da bude veoma blaga, nalik dužoj prehladi, dok ponekada ima teži oblik koji zahteva inicijalno lečenje u jedinici intenzivne respiratorne nege.

Pneumonija izazvana virusom gripa

Infekcija virusom gripa javlja se uglavnom kod starijih osoba i pacijenata sa pridruženim bolestima. Simptomi počinju naglo posle 18-72 sata od inokulacije(unošenja) virusa u organizam kada pacijent dobija povišenu telesnu temperaturu, groznicu, jezu, drhtavicu, bolove u mišićima i zglobovima, jako je malaksao, te počinje da suvo kašlje da bi kašalj s vremenom mogao postati i produktivan-iskašljaj žute ili zelenkaste boje usled bakterijske kolonizacije, a moguće je i iskašljavanje manje količine krvi. Pacijent može ubrzano da diše, da ima ubrzan rad srca, a može doći i do pojave modrila usana, jezika i perifernih delova tela (prsti šaka i stopala). To su nepovoljni znaci koji ukazuju na razvoj akutne plućne slabosti (ARDS) koja može prethoditi multiorganskoj disfunkciji (popuštanje rada srca, bubrega, jetre, mozga). Stanje svesti, naročito kod starijih osoba se menja od konfuznosti do agitiranosti.

Pneumonija izazvana A H1N1 virusom

Virus influence tip A pokazuje najveće genetske varijacije koje su prisutne svake sezone i omogućavaju virusu da izbegne imunu odbranu domaćina. Jedna od genetskih varijacija je i virus A H1N1 koji sadrži mešavinu gena različitih virusa gripa: svinjskog (H1, NP, NS), ptičjeg (PB2 i PB), humanog (H3N2PB1) i evroazijskog virusa influence (N1, M). Čestice ovog virusa prenose se udisanjem, kontaktno, ali nije isključena ni infekcija preko fecesa. Virus A H1N1 ima veći afinitet prema donjim disajnim putevima.

Klinička slika nekomplikovane A H1N1 influence slična je kliničkoj slici drugih virusnih infekcija.

Neretko, za 2-4 dana, može doći do brze progresije u tešku formu bolesti - otežano disanje, pojava sukrvice u iskašljaju, bol u grudima, pad krvnog pritiska, modrilo usana, jezika i perifernih delova tela (prstiju šaka i nogu), akutno popuštanje rada pluća. Na radiogramu pluća prisutne su obostrane, masivne pneumonične senke. Smrtni ishod je čest.

Dijagnostika virusnih upala pluća

Dijagnostika virusnih upala pluća je teška jer se one često komplikuju bakterijskom infekcijom. Dobro poznavanje epidemioloških prilika i njihovo redovno praćenje naročito u zimskim mesecima može poslužiti za pravovremenu orijentaciju i odluku o lečenju. Kod najvećeg broja pacijenata postoji smanjen broj belih krvnih zrnaca (leukocita), ponekada je njihov broj povećan ali je prisutna dominacija limfocita. Za dokaz virusa koriste se indirektni (serološki) testovi iz krvi kojima se dokazuje povišen titar antitela na prisustvo virusa. Visoko senzitivna i specifična metoda, koja na bazi detekcije gena, vrši identifikaciju virusa je i PCR (polymerase chain reaction) metoda.

Lečenje

  • Antiviralni preparati – unutar 48 h od pojave simptoma bolesti

  • Simptomatska: antipiretici-lekovi protiv povišene telesne temerature; mukolitici – lekovi za lakše iskašljavanje

  • Invazivna mehanička ventilacija (veštačka pluća) – kod teških oblika pneumonije

Prevencija

  • Opšte mere jačanja imuniteta (zdrava ishrana, redovna fizička aktivnost)

  • Provetravanje prostorija u kojima je oboleli

  • Redovno pranje ruku

  • Nošenje zaštitne maske za nos i usta

  • Vakcinacija - virusi pokazuju velike genetske varijacije te se svake godine sastav vakcine ponovo odredjuje kako bi bio prilagodjen trenutno cirkulišućim virusima; vakcina ne može izazvati bolest jer sadrži samo proteine sa površine virusa koji podstiču imuni sistem da stvara antitela koja štite osobu u kontaktu sa živim virusom a posebno se savetuje osobama starijim od 65 godina i osobama sa hroničnim bolestima jer su oni rizična grupa.

Prim. dr sc med Ivanka Djordjević, pneumoftiziolog

Klinika za plućne bolesti, KC Niš

Podeli ovu stranicu: