Kako se postavlja dijagnoza dijabetesa?

Dijabetes predstavlja stanje hronične hiperglikemije odnosno povišenog nivoa šećera u krvi. Posledice dijabetesa su višestruke počevši od nastanka hroničnih vaskularnih i nevaskularnih komplikacija do smanjenja kvaliteta, načina i dužine života.

Postoji više tipova dijabetesa ali je najčešći tip 2. Njega ima više od 90% lica obolelih od ove bolesti, najčešće uzrasta od 40 do 59 godina starosti , mada se donja starosna granica obolelih snižava. Ovaj tip dijabetesa ima strogo genetsku predispoziciju, ali je bitan uticaj faktora spoljne sredine. Neposredni uzrok bolesti jeste poremećaj rada gušterače ( pankreasa) koja ne može da proizvede dovoljno hormona insulina neophodnog za snabdevanje ćelija organizma energijom iz glukoze. Zato je od izuzetnog značaja rano uočavanje simptoma ove bolesti radi uspešnog lečenja i ublažavanja posledica.

Koji su simptomi dijabetesa?

  • pojačano mokrenje kao posledica povišenog nivoa glukoze u krvi

  • stalni osećaj žeđi zbog dehidracije

  • može doći do pojave mučnine ili povraćanja

  • zamućen vid, seksualne disfunkcije i dr.

Kako se postavlja dijagnoza dijabetesa?

Najčešće i najlakše određivanjem nivoa glukoze u krvi pacijenta uz preduslove: nekonzumiranje hrane najmanje 8-12 sati pre testa, odsustvo povišene temperature tela, normalna fizička aktivnost. Normalna vrednost šećera u krvi je od 3.6 do 6,1 mmol/l . Ukoliko je vrednost šećera iznad gornje granice odnosno ako su preko 7 mmol/l ,pristupa se ponovnoj proveri nivoa glukoze u roku od 24 sata. Ako vrednosti opet dostižu ili prevazilaze vrednost 7,0 mmol/l onda se postavlja dijagnoza dijabetesa.

Povišene vrednosti nivoa glukoze iznad 6,1 ali manje od 7,0 mmol/l ukazuju na postojanje poremećenog metabolizma i stanje poznato kao predijabetes. Pacijent se upućuje na test opterećenja glukozom (OGTT) uz prethodnu pripremu :

  • tri dana pre testa redovna ishrana bez redukcije ugljenih hidrata, bez posta ili dijete.

  • 12 sati pred test pacijent ne jede i ne pije ništa sem obične vode.

Pacijent na dan testa ne treba da ima povišenu temperaturu, da ne bude izložen stresu ili intenzivnoj fizičkoj aktivnosti.

Test se vrši u standardnoj ambulantnoj laboratoriji. Na početku testa uzima se prvi uzorak krvi, zatim u roku od 2 do 5 minuta mu se daje 4 dl vode zaslađene sa 75 gr glukoze. Nakon dva sata mirovanja pacijentu se ponovo uzima uzorak krvi radi dodatne analize i klasifikacije rezultata:

  • ako je vrednost glukoze nakon dva sata manja od 7,8 mmol/l onda možemo govoriti da je šećerna bolest isključena i da je reč o verovatnom poremećaju tolerancije na glukozu,

  • ako je vrednost glukoze od 7,8 do 11,1 mmol/l onda je prisutno stanje poremećene tolerancije na glukozu ali ne možemo postaviti i definitivnu dijagnozu dijabetesa. Potrebno je preporučiti mere za prevenciju dijabetesa,

  • ako je vrednost glukoze nakon dva sata veća od 11,1 mmol/l, možemo dijagnostikovati dijabetes i preduzeti potrebne mere i terapiju.

Obzirom da je dijabetes bolest koja prati čoveka do kraja života, pored stalne stručne kontrole stanja bolesti i primenjene terapije, neophodno je osposobiti i samog obolelog za samomerenje nivoa šećera putem glukometra. Edukacija se vrši upoznavanjem pacijenta sa pravilnom tehnikom merenja i sa poželjnim vrednostima glukoze u toku dana:

  • 5,5 do 7,5 mmol/l pre doručka,

  • 4,5 do 7,5 mmol/l pre ručka ili večere,

  • 6,5 do 8,5 mmol/l pre polaska na spavanje.

Iako zahteva konstantan nadzor, dijabetes se adekvatnom terapijom može držati pod kontrolom, u cilju normalizacije kvaliteta života pacijenata. 

dr. Nataša Veljković, DZ Niš

Podeli ovu stranicu: