Može se odnositi na važne porodične događaje i događaje iz bližeg ili šireg okruženja, kao i na druga socijalna dešavanja u neposrednoj okolini. Može da postoji neznanje o tome koji je dan ili poteškoće u prepoznavanju osoba s kojima su se već susreli. Zbog gubitka pamćenja, osobe često ponavljaju neke dnevne zadatke nekoliko puta ili ponavljaju ista pitanja ili već izgovorene informacije, ponovno pričaju iste priče koje su već nekoliko puta ispričali.
Može da se odnosi na gubitak ličnih stvari, kao što su dokumenta, novac, nakit i druge vredne stvari, pri čemu osobe nisu u mogućnosti da rekonstruišu kada i gde su ih ostavili, nakon čega sledi optuživanje da ih neko potkrada, što nekada može da bude veoma neprijatno za njihovu decu, najbliže i negovatelje koji o njima brinu.
Obično počinju s poteškoćama u izvođenju složenijih zadataka, kao što su administrativne ili finansijske transakcije ili igranje igara koje imaju mnogo pravila. Mogu se pojaviti i poteškoće pri usvajanju nekih novih pravila ili rutina ili u vezi sa prepoznavanjem brojeva, računanjem i sl.ili ne mogu da prate i sprovedu recept za jelo ili kolač, što im ranije nije predstavljalo problem.
Osobe sa demencijom ne umeju da obave dobro savladane i poznate aktivnosti kao što su npr. vožnja do kuće, rukovanje kućnim aparatima i sl.
Osoba na početnoj stepenici demencije postaje nesposobna da donosi odluke, ima probleme sa raspolaganjem novcem i ulaganjem, ka i problem sa rukovanjem bankovnim računima.
Kod nekih osoba se među prvim simptomima demencije pojavljuje zbunjenost. Kada ljudi izgube sećanja, mogu se zbuniti i u prepoznavanju lica, pronalasku pravih reči i slično. Iz tog razloga se može dogoditi zbunjenost, koja se može odnositi na različite situacije. Neretko se događa da osoba postane izgubljena ili zbunjena jer se ne može setiti zašto izvodi neku radnju ili zaboravi šta je trebalo da uradi. To se može odnositi na gubitak ličnih stvari, znanja o tome koji je dan ili imaju poteškoće da prepoznaju osobu s kojom su se već susreli.
Poremećaji sa osećajem prostorne orijentacije u poznatom okruženju počinju dosta rano i pogoršavaju se s napredovanjem demencije. To znači da osobe ne prepoznaju mesta na kojima su već bili nekoliko puta ili ne znaju kako da se vrate svojoj kući sa pijace, iz doma zdravlja ili iz banke.
Osobe mogu da imaju poteškoće u pronalaženju odgovarajućih reči u govoru ili u iskazivanju svojih misli ili mogu da imaju poteškoće prilikom praćenja i razumevanja priče. Ovo je klasični rani simptom demencije. Može se pojaviti osećaj izgubljenosti jer ne mogu da prate vesti na televiziji, zbog čega se naljute ili imaju slične reakcije.Osoba s demencijom može imati poteškoće u objašnjavanju nečega ili pronalaženju ispravnih reči u izražavanju. Razgovor sa osobom koja ima demenciju može biti težak, a može potrajati duže nego što je to uobičajeno.
Osobe počinju da se povlače, ne bave se više svojim hobjima, sportom, socijalna komunikacija postaje oskudne i kao da prepoznaju da imaju probleme s kojima se suočavaju. Osobe iz okruženja, koje ih najbolje poznaju, vide da se nešto s njima dešava. Postaju stidljive, povlače se ili izbegavaju društvene aktivnosti. Osoba sa simptomima može izgubiti zanimanje za pređašnje hobije i aktivnosti. Neretko se događa da više ne žele da izlaze i da gube interes da provode vreme s porodicom i prijateljima.
Osobe s demencijom mogu imati promene raspoloženja, nezainteresovanost ili preterane emotivne reakcije. Mogu biti uplašene ili razdražljive, neopravdano sumnjičave ili su depresivne. Zajedno sa promenama raspoloženja mogu se videti promene ličnosti. Apatija i nebriga ili bezobzirnost obično se javljaju u ranoj demenciji i osobe mogu postati emocionalno ravnodušne.