Vrtogavica je iluzija pokreta, odnosno osećaj kretanja u odsustvu spoljašnjeg uticaja. U ordinaciji lekara opšte prakse, gotovo svaki deseti pacijent žali se na ovu tegobu.
Pacijenti veoma različito opisuju svoje tegobe, najčešće kao subjektivni osećaj rotacionih pokreta, osećaj lebdenja, propadanja, posrtanja i skretanja pri kretanju, osećaj zamućene slike pri kretanju i sl. Vrtoglavice nisu osećaj ošamućenosti, mutnoća u glavi, slabost i nesvestica.
Vrtoglavice se mogu javiti u napadima koji traju od nekoliko sekudi do nekoliko sati, potom sponatno prolaze i nakon određenog vremena mogu se ponovo javiti. Nekada vrtoglavice traju danima i mesecima povremeno promenljivog intenziteta. Pacijenti uz vrtoglavice mogu imati glavobolje, zujanje u uvu, nagluvost, bolove u ušima, mučninu i povraćanje.
Da bismo održavali uspravni položaj i bezbedno kretali u najrazličitijim životnim situacijama, tri precizno koordinisana senzorna sistema rade zajedno: fokus je na vestibularnom sistemu, ravnotežnom sistemu u užem smislu. Vestibularni sistem počinje labirintom u unutrašnjem uvu koji preko vestibularnog živca šalje električne impulse preko brojnih puteva do kore velikog mozga koja će identifikovati pravac i smer našeg kretanja. Ovu informaciju dopunjuju poruke koje idu iz oka (vizuelnog sistema) koje prenose informaciju o kretanju, odnosno pokazuje gde se krećemo. Treći sistem zadužen za održavanje ravnoteže i informaciju o kretanju omogućavaju nam i senzori osećaja dodira i dubine koji se nalaze na koži, zglobovima, mišićima i tetivama – proprioceptivni sistem. Nakon kompleksne obrade svih navedenih ulaznih informacija mozak obrađuje i tranformiše ih na taj način da su sva kretanja koordinisana i prirodno se krećemo u svakodnevnom životu. Osim toga u mozgu se skladište podaci o različitim pokretima, a nove kombinacije pokreta mogu se memorisati tokom celog života.
Pacijenti se najčešće žale na iluziju rotacije koja nastaje zbog asimetrične neuralne aktivnosti između desnog i levog vestibularnog jedra. Naime, čulo ravoteže (labirint) je čak i u stanju mirovanja aktivan. Kada nam glava i telo miruju iz oba labirinta prema vestibularnim jedrima odašilje se po oko 90 električnih impulsa u sekundi. Na taj način u oba vestibularna jedra stiže jednak broj stimulusa i mozak registruje stanje mirovanja. Ukoliko se glava pomeri u desnu stranu iz desnog labirinta će biti upućen veći broj impulsa ka desnom vestibularnom jedru (na primer oko 200 impulsa/sekundi), a iz levog uva će biti upućen manji broj impulsa ka vestibularnom jedru (na primer 10 impulsa/sekundi). U tom slučaju mozak registruje pomeranje glave u desnu stranu. Ukoliko se usled oboljenja, desi iznenadni gubitak funkcije jednog labirinta tada u vestibularna jedra i u stanju mirovanja stiže različit broj impulsa što mozak registruje kao rotacioni pokret i pacijent se oseća kao da se vozi na ringišpilu.
Stoga se vrtoglavica može smatrati alarmom mozga koji konstatuje da nešto u kompleksnom sistemu zaduženom za održavanje ravnoteže ne funkcioniše.
Čak i zdrave osobe mogu ponekad osećati vrtoglavicu usled umora i neispavanosti, neadekvatno određene dioptrije, pri naglom ustajanju iz sedećeg ili ležećeg položaja, kada se u kratkom vremenu može desiti nestabilnost pri kretanju.
Neke osobe imaju vrtoglavice pri boravku na visini ili tokom vožnje autobusom, avionom ili brodom. U ovim slučajevima lekar može posavetovati pacijenta ili odrediti terapiju koja će omogućiti da se pacijent oseća sigurnije ili da nema vrtoglavice pri putovanjima.
Lekar će predložiti terapijske mere i eventualno uputiti na preglede kod specijaliste (otorinolaringologa-audiologa, neurologa, interniste, psihijatra ili oftalmologa).