Korisni saveti u slučaju depresije

Getty images: YakobchukOlena

Naziv depresija potiče od latinske reči deprimere, što u prevodu znači potisnuti, pritisnuti dole ili udubiti.

Promena raspoloženja u depresiji može se javiti bez vidljivog razloga ili je ona u očitom neskladu s potencijalnim uzrokom.

Većina ljudi se povremeno oseća tužno ili potišteno. Takođe je potpuno normalno biti tužan zbog neprijatnih životnih događaja, poput smrti drage osobe, bolesti, gubitka posla ili prekida emotivne veze ili braka. Najčešće osećanje žalosti i tuge tokom vremena gube na svom intenzitetu.

Depresija je ozbiljan emocionalni poremećaj koji bitno utiče na funkcionisanje obolelog, njegove odnose s drugim ljudima, uzrokuje porodičnu disfunkcionalnost i dovodi do gubitka radne sposobnosti. 

Epidemiologija

Životna prevalenca depresivnog poremećaja, prema različitom studijama, kreće se od dva do četiri odsto u opštoj populaciji, a znatno češće kod žena (taj odnos je 2:1). Uzroci depresije

Još su starogrčki lekari pokušavali da shvate i objasne poremećaje raspoloženja.

Veliki doprinos savremenom razumevanju depesivnog poremećaja psihijatrija duguje švajcarskom psihijatru Adolfu Majeru (1866–1950), koji je uveo concept psihobiologije i ukazao na činjenicu da u nastanku depresije učestvuju psihološki i biološki faktori .

Savremeno tumačenje etiopatogeneze govori da u nastanku poremećaja sadejstvuju genetski, psihosocijalni i neurobiohemijski faktori

Skoro sve studije koje su ispitivale faktore nasleđa utvrdile su da među potomcima obolelih postoji povećana incidence oboljenja.

Biološku osnovu depresije predstavljaju promene u metabolizmu hemijskih molekula – neurotransmitera (serotonina, noradrenalina i dopamina), kao i broj i osetljivost struktura na koje neurotransmitori deluju – receptora.

O značaju psihosocijalnih faktora najbolje govori i velika učestalost stresogenih životnih događaja, koji prethode pojavi prve depresivne epizode.

Ipak, nauka zasad još uvek nije našla jedinstven odgovor na pitanje o uzroku depresije. 

Neki oblici depresije su znak da su određeni psihički i emocionalni aspekti života osobe izbačeni iz ravnoteže. Na primer, to mogu biti značajni životni događaji (razvod braka, odlazak u inostranstvo ili izbeglištvo, smrt u porodici, gubitak posla i slično).

U drugim slučajevima može se raditi o biološkim i genetskim faktorima koji dovode do hemijskih procesa u organizmu koji utiču na raspoloženje i proces razmišljanja.

Ako se ne leči, depresija može negativno uticati na sve oblasti uobičajenog života osobe, uključujući porodične odnose, prijateljstva i sposobnost da radi ili da se školuje.

Najčešći simptomi depresije

Tri osnovna simptoma depresije:

  1. depresivno raspoloženje
  2. gubitak interesovanja i zadovoljstva
  3. povećanje zamorljivosti (smanjenje energije)

Ostali simptomi:

  1. psihomotorni nemir
  2. nesanica (insomnija) ili prekomerno spavanje (hipersomija)
  3. povlačenje u sebe
  4. nedostatak ili porast apetita
  5. problemi u seksualnom funkcionisanju
  6. slaba koncentracija
  7. sniženo samopoštovanje
  8. osećanje krivice
  9. pesimizam (negativna anticipacija budućnosti)
  10.  somatske tegobe

Vrste depresije 

Postoje različiti tipovi depresije, a svaki od njih ima i svoje specifične simptome i uzroke nastajanja, od čega zavisi i način lečenja i terapijski pristup.

Prema načinu nastanaka, depresija može biti primarno biološki (genetski) predisponirana, takozvane endogene depresije, i ona koja je uslovljena spoljašnjim uticajima, kao što su razni traumatični događaji, prolongirani stres, traume, razni gubici, i njih zovemo egzogene depresije.

Postoji i podela na unipolarne i bipolarne, neurotične i psihotične, zatim na sezonske, organske (koje su uslovljene nekom bolešću ili oštećenjem mozga), postporođajne, staračke...

Prema težini simptoma, depresija može biti:

  1. blaga
  2. umerena
  3. teška (može biti i sa psihotičnim simptomima)

Lečenje depresije

Mnogi ljudi još uvek veruju da emocionalne patnje prouzrokovane depresijom nisu stvarne i da bi ih se osoba mogla osloboditi samo ako bi se dovoljno potrudila. Veliki broj obolelih ne prepoznaje svoj emotivni problem i smatra da će osećanje tuge proći samo od sebe. Takođe, zbog osećanja stida, neprijatnosti i stigmatizacije izbegavaju da zatraže stručnu psihijatrijsku pomoć.

Depresija se uspesno leči farmakoterapijski i psihoterapijski, a najboji rezultati se postižu kombinacijom obe metode lečenja.

Antidepresivi su lekovi koji se prepisuju ljudima koji boluju od depresije. Danas postoji nekoliko podgrupa antidepresiva, koji deluju preko različitih neurotransmiterskih sistema. Oni svoje puno terapijsko dejstvo ostvaruju za dve do četiri nedelje od početka upotrebe.

Veoma je bitno da se antidepresivi koristeonako kako ih je preporučio psihijatar.

Psihoterapijske metode lečenja depresije usmerene su na otkrivanje uzroka koji dovode do depresivnog raspoloženja i na njihovo otklanjanje promenom načina razmišljanja i ponašanja.

Bihejvioralna teorija govori o depresiji kod osoba s manjkom socijalnih veština i veština rešavanja problema, koje uvek iznova doživljavaju negativnu reakciju okoline i kojima nedostaje samopotvrđivanje.

Kognitivni modeli depresije polaze od pretpostavke pogrešnog razmišljanja, odnosno negativnog razmišljanja o sebi i budućnosti.

Psihodinamske teorije na depresiju gledaju kao na ljutnju okrenutu prema unutra, a

negativne emocije rezultiraju osećajem krivice, bezvrednosti i besperspektivnosti, što predstavlja i simptome tipične za depresiju.

U socijalnim teorijama važnu ulogu ima stres, pa je tako nađena povezanost između gubitka jednog od roditelja pre navršenih 11 godina života i razvoja depresije u odraslom dobu.

Bitan deo psihološkog tretmana je psihoedukacija, što znači informacija i objašnjenje o vrstama, toku, uzrocima i metodama lečenja bolesti.

Kako sprečiti pojavu depresije

– Rаzgоvаrајtе о svојim оsеćаnjimа sа оsоbоma оd pоvеrеnjа

– Rаditе stvari u kojima uživаtе i zbog kojih se osećate dobro i korisno

– Buditе u čestom kontaktu s bliskim ljudima – prijateljima, porodicom...

– Preporučuje sе fizičkа аktivnоst

– Nеоphоdni su rеdоvnа ishrаnа i kvalitetan san

–Alkоhоl, psihoaktivne supstance, kao i bihejvioralne zavisnosti mogu pоgоršаti dеprеsiјu

Zaključak

Depresija nije znak slabosti, već ozbiljan duševni poremećaj, tj. prava bolest koja se mora lečiti.

Ukoliko stanje tuge i potištenosti traje duže od dve nedelje i ako remeti svakodnevni život, obavezno zatražite stručnu pomoć.

Depresija se može uspešno lečiti!

Ipak, treba naglasiti da je lečenje zahtevan proces i da je neophodno da pacijent aktivno učestvuje u lečenju kako bi uspeh bio bolji .

Dr Aleksandar Vujošević, psihijatar
Specijalna bolnica za bolesti zavisnosti „Drajzerova“, Beograd

Podeli ovu stranicu: